bg1

Budi najbolji stranac u svom komšiluku

Piše: Minela Maksumić

Negdje pročitah citat: “Čovjek postaje u svom mjestu gdje je rođen od strane najbližih potpuni stranac. Zbog čega? Zato što je čvrsto vjeru prihvatio.“

Koliko je samo istine u ovoj rečenici. Svima nam se desilo da nam naši najbliži, sestre, braća, roditelji, rođaci, prijatelji ponekad govore kako pretjerujemo u vjeri i kako nas ne prepoznaju, kako smo se promijenili, da neke stvari prije nismo radili i još mnogo, mnogo toga. Čudan je vakat nastao, insanima nikako nisu zanimljivi sopstveni životi, pa nekako više vole da komentarišu tuđe živote. Svjesni smo koliko je teško ostati normalan u današnjem vaktu, na svakom koraku je nešto što bi te moglo odvesti u provaliju. Zabrinjavajuća je činjenica kako insani imaju hrabrosti komentarisati druge ljude pokušavajući opravdati sebe i svoja loša djela. Mnogima je nažalost to dnevna doza imuniteta i jedini put da nađu svoj smiraj. Hvala Uzvišenom Allahu pa nas je zaštitio da ne budemo takvi. Ljudi pokušavajući prikriti svoje slabosti i nedostatke nastoje okriviti druge i ukazati im da su ustvari oni ti koji griješe. Svima je nekad lakše ići linijom slabijeg otpora, to je razumljivo, pa mi smo samo ljudi.

Svi se rađamo u fitri – prirodnoj vjeri, pa onda naši roditelji od nas naprave vjernika ili nevjernika. Mnogi od nas se rode kao muslimani, s imenom i prezimenom, ali ustvari oni ništa od islama nemaju, a sebe nazivaju muslimanima. Neki insani smatraju da je dovoljno to što imaju ime muslimanko i da će radi toga oni u Džennet, a svi ostali koji imaju nemuslimanka imena će svakako u Džehennem i sve je već riješeno, pa smatraju da imaju slobodu i mogu da rade šta žele. Kao da je Allah bez smisla stvorio ovaj svijet i sviju nas. Kako samo nekad plitko mislimo, pa zar zaboravljamo da je naš Gospodar Mudar?  On sve s ciljem daje i uzima, ne bismo li pouku izvukli. Nije sve tako jednostavno kako nekad mislimo. Islam je puno više od tih misli, islam je ustvari ljepota, ljepota života, pa samo u islamu ti osjećaš istinsku sreću, osjećaš se potpunim. Nigdje drugo to nećeš naći. Mnogi imaju sreću da se rode kao muslimani, a oni to svojim djelima prestaju biti i svojevoljno nastoje izaći iz vjere. Nisu svi te sreće da ih rodi majka muslimanka i da odmah po rođenju znaju za džamiju i za Poslanika s.a.w.s.

Mnogi se napate i prođu mnogo iskušenja da bi postali vjernici. A Allah vidi svačiji trud, to nam uvijek iznova ulijeva snagu. Hvala Gospodaru, pa je u svakom trenutku uz nas i za nas. Šta bismo mi bez Njega i bez spoznaje? Koliko bismo samo lutali… Tužna je činjenica da djeca odrastaju u okruženju, gdje su i otac i majka muslimani, imaju muslimanka imena, i gdje se zna za Bajram, zna se u djetinjstvu za mekteb, ali poslije se izgubi osjećaj za svim tim. I kada dijete želi i pokuša učiti i saznati više, roditelji ga sputavaju na tom putu, ukazujući mu da je to zastarjelo i da se treba uživati u životu. Pa kako majka i otac od punih 40-50 godina života mogu reći svojoj djeci da je u izlascima uživanje, da je u muzici uživanje, da je daleko od namaza užitak? Kako ti roditelji tvrde da žele svojoj djeci samo najbolje kad ih svjesno guraju u provaliju? Ne smijemo sebi dozvoliti da krivimo te roditelje, oni ne znaju, da znaju, govorili bi i radili bolje. Da Allah popravi stanje sviju nas. Mi moramo biti ti koji ćemo olakšati našim roditeljima i ukazati im na pravi put. Nemojte da vas obeshrabljuje kad se na vašem putu nađe neko ko priča kako je ustvari islam zaostao i kako je smiješno što muškarci nose brade, što žene ne čupaju obrve, što vam govore da je ovo modarno doba i da je normalno da se mladić i djevojka osamljuju i da rade sve što je Allahu mrsko.

Nemojte da vas brine kad vam kažu kako ste staromodni jer ste petkom kod kuće i jer ne znate za najpoznatije pjevače, jer ne slušate muziku, jer ne znate gdje su diskoteke, jer ne idete u iste. Ti insani, pa oni misle da je to najviše što znaju, da je njihova spoznaja najveća i da više od toga ne postoji. Znaj da su i takvi poslani u tvoj život da bi od njih naučio kakav ne trebaš biti. Ti im nastoj predstaviti i pokazati svojim djelima šta je islam. Nikoga ne primoravaj i ne prisiljavaj da radi nešto preko svojih mogućnosti. Svi imaju pravo da rade šta žele, ali im napomeni da ne zaborave da za sve treba odgovarati. Nekima će baš teško biti odgovoriti na pitanje kako su proveli mladost.

Ne brini, ako si jedini u razredu koji ne pije alkohol, koji ne puši, koji se ne rukuje sa suprotnim spolom, koji ne sluša muziku, koji klanja… Znaj da si ti na dobitku, a svi koji zabranjene stvari pokušavaju ohalaliti su zalutali. Ne zaboravi da ti imaš i učiš Kur’an, a u njemu je jedina Istina. Pa što te onda zabrinjavaju i rastužuju komentari neznalica kad te je Allah počastio Istinom? Ti brate i sestro, koji ovo čitaš, znaš da si na dobitku, uvijek. Uvijek znaš da ima Neko ko te stalo posmatra, pa dok i ovo čitaš. Neka te ne brinu komentari insana, koji žele preko tebe da opravdaju sebe. Nemoj da te diraju njihove riječi, sjeti se samo da ti nećeš s njima u kabur. Svi ćemo nekad biti spušteni dva metra ispod zemlje, prepušteni sami sebi, tad će ti sva ta iskušenja, kroz koja si prolazio i svi ti komentari ljudi u neznanju, dobro doći. Ti sa svakim lijepo, i pokazuj kakav vjernik mora biti. Nemoj da im pokušaš uputiti ružne riječi, nemoj se spuštati na njihov nivo, pa oni samo čekaju priliku da vide da i ti radiš nešto što je njihova svakodnevnica. Budi mudriji od njih, sjeti se Mudrog Rabba. Pa budimo mi, baš mi ti stranci o kojima pričaju, budimo drugačiji od svih. Budimo bolji, milostiviji, prijatniji od sviju. Danas su insani izgubili osjećaj za lijepim, pa im je čudno kad ih neko lijepo poselami na ulici ili im se nasmije. Pa čak kažu: „Da nije lud, možda mu nešto treba.“

A ti samo gledaš da na svakome koga sretneš ostaviš lijep utisak i da udjeliš sadaku, jer je i sadaka osmjeh. Ne brini za insane oko tebe, sjeti se da je i tebe Allah mogao ostaviti u neznanju, možda i oni jednog dana spoznaju osjećaj ljepote, osjećaj din-islama. Do tad, budimo pravedni i plemeniti vjernici, želimo i dajimo drugima više nego što želimo i dajemo sami sebi, pokažimo im kako je islam ustvari lijep i dovimo za našu braću i sestre, koji su u neznaju, molimo Allaha da ih nagradi Uputom i da nam se pridruže. Sjeti se da si uvijek jedan korak ispred, jer ti si vjernik, ti si rob svoga Gospodara, ti padaš na sedždu, ti znaš da ćeš sutra primiti svoju knjigu u lijevu ili desnu ruku, ti znaš za namaz, ti znaš da nisi uzalud stvoren… i na kraju, nikad ne zaboravi na sabur, on neka ti bude vjerni prijatelj. Sabur daje najslađe plodove, ne zaboravi! Vjernik mora mnogo toga osaburati i prešutjeti, karta za Džennet nije jeftina.

Trudi se da budeš najbolji stranac među ljudima, udjeljuj kad i tebi treba, poselami ih, kad te izbjegavaju, djeli poklone, pomaži starijima, operi svojoj majci suđe, usisaj kuću, raspremi sobu, savjetuj svog oca. Otiđi komšinici u prodavnicu, baci joj smeće, pomozi joj očistiti haustor. Pomiluj dijete kad ga sretneš na ulici, ustani starijem u autobusu, lijepo i prijatno pozdravljaj svoje profesore, budi dobar drug, pomaži svojim prijateljima. Ljudi nisu na to navikli, pa neka te ne čudi, kad ti kažu da si čudan i da si stranac. Znaj da si uspio kad ti kažu da si stranac. Teži tome. Ne može svako ni biti stranac. O stranče, budi još bolji, jer ti to možeš!

 

Print Friendly  Budi najbolji stranac u svom komšiluku pf button both



X