Bosansko proljeće žalosti

Odgovorio: dr. Safet Kuduzović

Bosansko proljeće žalosti upitnikPitanje: Moj muž i ja živimo kod njegovih roditelja, na njihov račun. Iako smo fakultetski obrazovani, ne možemo naći posla, odnosno nemamo deset hiljada KM da počastimo gospodu na “kahvu”. Zar nemamo pravo izaći na ulicu s našim narodom i tražiti svoja prava? Kako islam gleda na ova dešavanja?

Odgovor: Prije nepune dvije decenije naša je domovina okončala rat koji je razorio državu iz temelja, kako ekonomski tako i politički. Još uvijek se u centralnim zonama gradova nalaze ruševine i zgarišta koja nisu sanirana. U našoj državi, ustvari, postoji nekoliko zasebnih država. Svaka od njih smatra se sastavnim dijelom Bosne i Hercegovine ako u tom pripisivanju vidi korist za nasilno prisvojen entitet, u protivnom se radi o “velikoj Srbiji” ili proširenoj “Hrvatskoj republici”. Dakle, u samim strukturama vlasti postoje ljudi koji danonoćno rade na destabilizaciji stanja u državi. Generalni konzul BiH u SAD-u Branko Pećanac i savjetnik u Ambasadi BiH u Washingtonu Marinko Avramović, 9. 1. ove godine, u Chicagu su prisustvovali proslavi dana RS-a, entiteta utemeljenog na najstravičnijem genocidu počinjenom prvenstveno nad muslimanima – Bošnjacima. Pećinac je jako nadahnuto hvalio ovu genocidnu tvorevinu zbog koje bi svaki normalan saučesnik trebao barem pocrvenjeti od stida, a među zvanicama Pećinac je uočio i nekoliko svojih saboraca koji su s njim, rame uz rame, udarali temelje četničke države. Ništa bolje stanje ne vlada ni u južnom dijelu naše zemlje gdje se vihore velike zastave Republike Hrvatske, što jasno aludira na to da se ulaskom u Herceg-Bosnu, ustvari, ušlo u drugu zemlju, doduše bez jasno instaliranog graničnog prijelaza. Možete onda, poštovani brate i cijenjena sestro, zamisliti u kakvom ambijentu i okruženju živimo. Što se tiče nekih naših političara i ministara, beskičmenjaka i prodanih duša, o njima je suvišno bilo šta kazati. Oni su vješti jedino u ganjanju nekavih “vehabija” i protjerivanju Arapa s ovih prostora, čime maskiraju svoje političke zločine počinjene prema narodu i državi, želeći pokazati kako oni, ipak, nešto rade!

Naravno, strpljenje kod obespravljenih masa ima svoju granicu. Ako se problemi gomilaju i blagovremeno ne liječe, nastane ono što se moglo vidjeti u zadnjih nekoliko dana na našim ulicama. Nezaposleni, siromašni, obespravljeni, zapostavljeni, pa i gladni građani Bosne i Hercegovine izašli su na ulice da izraze svoje nezadovoljstvo koje vlada na političkoj i ekonomskoj sceni. Kada se u huškačkim pohodima uzavrelog bosanskog lonca naprave desetine pa i stotine miliona konvertibilnih maraka štete, pored stotina ozlijeđenih građana, tada gospoda iz vlade nađu za shodno da upriliče vanrednu sjednicu, pa, čak i oko ponoći, jer država gori. Zar nije bilo moguće sastančiti prije toga u radnom vremenu i postepeno liječiti probleme i tražiti adekvatna rješenja?! Zar politički vrh nije u stanju da primijeti relativno brzu akumulaciju socijalnog nezadovoljstva građana, pa da, shodno tome, traži prikladan način za njegovo prevazilaženje?! Svakako da jeste! Međutim, poražena i prodana duša nije u stanju sebi koristiti, pa kako može drugima korist pribaviti!

Pored toga, najgori i najprimitivniji oblik osvete jeste uništavanje državne i privatne imovine. Paljenjem državnih objekata, prevrtanjem automobila, čupanjem semafora i saobraćajnih znakova, razbijanjem izloga itd., neće se doći do adekvatnog rješenja. Naprotiv, tim postupcima iz običnog blata upadamo u živo blato, a izlazak iz njega biva kranje težak i problematičan. Razbijanjem izloga i uništavanjem objekata, ustvari, povećavamo nezaposlenost i socijalni problem društva, jer time mnogi uposlenici u državnom i privatnom sektoru ostaju bez radnog mjesta! Ovaj način izražavanja nezadovoljstva svojstven je nemuslimanima. On je jedna u nizu brojnih potvrda istinitosti poslanstva Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok moj ummet ne bude prihvatio praksu prijašnjih naraštaja, pedalj po pedalj, aršin po aršin!” “Allahov Poslaniče”, upita neko, “da li (misliš na) Perzijance i Bizantince?” “A na koga drugog ako ne na njih?”, odgovori on. U drugoj verziji hadisa navodi se: “Vi ćete, sigurno, slijediti običaje onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin. Pa ako oni budu ušli i u gušterovu rupu, vi ćete ih slijediti!” “Allahov Poslaniče”, upitali smo, “(misliš li se na) židove i kršćane?” “A na koga bih drugog (mislio)?”, odgovori on. (Buhari, 7319–7320)

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas onaj ko postupa po praksi (sunnetu) drugih.” (Taberani, 11/123, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/957, i Es-Silsiletus-sahiha, 5/228)

Huzejfa je rekao: “Slijedit ćete Israelićane, stopu po stopu, trun po trun, samo ne znam da li ćete obožavati tele.” (Ibn Ebu Šejba, 7/480–481, s ispravnim lancem prenosilaca)

Čovjek općenito, bio musliman ili ne, slovi kao neznalica i nepravedan. Uzvišeni Allah za čovjeka kaže: “On je bio nepravedan i neznalica.” (El-Ahzab, 72) Ova pogrdna svojstva kojima je Sveznajući Stvoritelj opisao čovjeka ostaju pri njemu i ne može ih se osloboditi osim ako se poduči islamu. Uzvišeni Allah, spominjući dovu Ibrahima, alehis-selam, kaže: “Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih podučiti i očistiti ih.” (El-Bekara, 129) Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Osnova kod svih ljudi je nepravda i neznanje.” (Vidjeti: Medžmuu fetava, 15/357) Na drugom mjestu Ibn Tejmijja kaže: “…budući da pravdi prethodi znanje, jer neznalica ne može znati šta je pravda. Čovjek je nepravedan i neznalica, osim onoga kome se Uzvišeni Allah smiluje i oprosti mu pa ga poduči i učini pravednim.” (Vidjeti: Medžmuu fetava, 18/169) Stoga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije osobine nisu pri licemjeru: lijepo ponašanje i poznavanje islamskih propisa.” (Tirmizi, 2684, Taberani, El-Evsat, 8010, i Herevi, Zemmul-kelam, 1/106. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/561) Uzvišeni Allah neće pomoći nepravednu i nasilnu skupinu iako slovila kao vjernička. Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Allah će pomoći pravednu državu iako bila nevjernička, a neće pomoći nepravednu zemlju iako bila vjernička.” (Vidjeti: Medžmuu fetava, 28/62)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisujući ljude u vremenu nereda i ubistava, koji su predznak Sudnjeg dana, kaže: “Većina ljudi u tom vremenu neće imati razuma, ostat će bezvrijedna masa, neki će ih smatrati vrijednima, a oni bezvrijedni.” (Ahmed, 4/406, i Ibn Hibban, 15/105. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/248)

I u vremenu smutnji musliman mora biti oprezan i paziti da svojim nesmotrenim postupcima ne učini djelo koje bi moglo ugroziti ljudske živote i imetke. Ne smije se povesti za svakojakim “liderima” iako u spoljašnjosti izgledali dobronamjerno. Huzejfa prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja se za vas bojim čovjeka koji uči Kur’an. Kada se svjetlo Kur’ana primijeti na njegovom čelu i kada bude djelovao kao sluga islama, mijenjat će islam, potom će ga napustiti i ostaviti iza svojih leđa. Krenut će na svoga komšiju sabljom i proglasiti ga mušrikom.” Huzejfa je upitao: “Allahov Vjerovjesniče, ko je preči da bude nazvan mušrikom, on ili njegov komšija?” “Svakako, on”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ibn Hibban, 1/282, i Herevi, Zemmul-kelam, 1/103. Imam Ibn Kesir ovo je predanje ocijenio dobrim. Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 2/276) Ako se nije dozvoljeno povesti za svakim karijom čije lice odiše svjetlom Kur’ana i islama, kako se onda povesti za anonimusima koji galame po ulicama i stimuliraju mase na nered?! Neredi su poput lâve, dovoljno je da krene jedan njen dio, a potom dolaze sve teži odroni snijega. Huzejfa b. El-Jeman rekao je: “Tako mi Allaha, neće ljude (u vremenu nereda) zadesiti nedaća a da je neće popratiti gora od nje, pa će zaboraviti prvu nedaću.” (Ibn Ebu Šejba, 7/458, s ispravnim lancem prenosilaca) U drugom predanju Huzejfa kaže: “Neredi će biti vidni kao kravlje čelo, većina ljudi će u njima biti upropaštena, osim onih koji budu poznavali nerede prije toga.” (Ibn Ebu Šejba, 7/457, i Ebu Nuajm, El-Fiten, str. 12, s ispravnim lancem prenosilaca)

Hasan el-Basri govorio je: “Kada neredi nastupaju, to primijete samo učeni, a kada prođu, onda ih i neznalice prepoznaju.” (Ibn Sa‘d, 7/166, i Buhari, Et-Tarihul-kebir, 4/321, s ispravnim lancem prenosilaca)

S kojim se pravom priključiti protestima u kojima se ugožavaju ljudski životi i uništava imovina, na kojima demonstranti izgovaraju najvulgarnije riječi, a neki psuju Stvoritelja, Uzvišenog Allaha, gdje se nosi slika Josipa Broza Tita i veliča se njegova ličnost, gdje se propušta obavljanje namaza, pa i džume, gdje se razbijaju izlozi, potom pljačkaju i pale radnje naših sugrađana itd.? Je li to vjera s kojom je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?! Je li to put kojim je hodio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao mekanskim paganima sa Svjetlom i Istinom?! Jesu li ikada u historiji islama naši učenjaci, naša glava i um muslimana, pozivali i podsticali ljude da čine nasilje slično ovom, mijenjajući tako nepravednu vlast?! Jesu li drugi vjerovjesnici u svojim poslaničkim misijama primijenili sličnu metodu?! Da li logika i zdravo razmišljanje podržavaju nasilničke nastupe naših sugrađana?! Da li…. da li…, da li… Ovo su pitanja na koja se ne može dati nikakav drugi osim negativan i poražavajući odgovor.

Nema sumnje da su strukture vlasti u zadnje dvije decenije učinile veliku nepravdu građanima Bosne i Hercegovine, od dojenčeta, preko ratnog vojnog invalida do penzionera. Ne postoji osoba u našoj žemlji a da nije, na ovaj ili onaj način, osjetila kako indolentan tako i grub odnos vlasti prema njoj. Međutim, treba tražiti adekvatne metode u borbi protiv zulumćara, a nikako rušiti i uništavati naše čaršije i mahale. Haotično i nekontrolirano ponašanje demonstranata ponajviše odgovara lešinarima koji jedva čekaju da ugrabe “svoj” udio iz njima najdraže poslastice Bosne i Hercegovine. Stoga, savjetujemo masama da, ako su već izašli na ulice, sačuvaju svoje ljudsko dostojanstvo koje nalaže lijepo ponašanje i uljudno ophođenje kako sa ljudima tako i prema imovini.

Što se tiče izlaska ženâ na demostracije, to je kulminacija zla. Suvišno je pojašnjavati i argumentirati zabranu izlaska žene muslimanke na ovakva mjesta. Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žene ne trebaju hodati po sredini puta.” (Ibn Hibban, 12/416, i Bejheki, Šuabul-iman, 6/174, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/955, i Es-Silsiletus-sahiha, 2/511)

Ako žena treba hodati krajem puta iz bojazni da ne dođe do fizičkog kontakta s muškarcima, kako onda dozvoliti prisustvo žene na haotičnim demonstracijama gdje lahko može biti ponižena, obeščašćena, uhapšena, da ostane bez hidžaba i sl. Jedna TV kuća u arapskom svijetu prikazala je na demonstracijama ženu s nikabom, potom su je prikazali kako se izvlači ispod nogu demonstranata i policije s potpuno nagim gornjim dijelom tijela! Molimo Allaha da nas sačuva iskušenja! Amin!

 


Print Friendly  Bosansko proljeće žalosti pf button both



X