HUTBE

Bogobojaznost – zbir svih dobara

Preveo: Salih ef. Haušić

Sva hvala pripada Allahu, koji grijehe oprašta i pred kojim treba stajati sa strahopoštovanjem. Sve je obuhvatio Svojim znanjem i sve što postoji je pobrojao. Njemu pripada sve što se nalazi na nebesima, Zemlji, između tog dvoga, i ispod zemlje. Allahu zahvaljujemo, samo se Njemu kajemo i samo od Njega oprosta tražimo. Njegove blagodati nije moguće pobrojati i njima nema kraja. Svjedočim da je samo Allah istinski Bog i da On nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i vjerovjesnik. Poslanik, s.a.v.s., bio je najbogobojazniji i sa najvećim strahopoštovanjem, upućivao je na Pravi put i upozoravao na opasnost slijeđenja krivog puta, Allahov blagoslov neka je na njega, njegovu porodicu i ashabe, koji su bili svjetionici Upute i svjetiljke na putu, i neka je blagoslov na tabiine, i svakoga onoga ko ih u dobru slijedi.

A zatim:

Allahovi robovi, i sebe i vas podsjećam na bogobojaznost, jer s bogobojaznošću dolazi svako dobro. Bogobojaznost je blagoslov i u Allahovoj Knjizi ništa nije pohvaljeno koliko je ona pohvaljena. Nema dobra, ni bliskog ni dalekog, ni vidnog ni skrivenog, a da bogobojaznost njemu ne vodi i da na njega ne upućuje. I nema zla, ni bliskog ni dalekog, ni skrivenog, ni javnog, a da bogobojaznost nije najbolja zaštita od njega.

Bogobojaznost je ono što Allah naređuje svima, i onim prvim i posljednjim, pa kaže:

”Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali – pa, uistinu, Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale dostojan!”[1]

  Bogobojaznost je ono čemu su pozivali vjerovjesnici, i ona je simbol svih Allahovih štićenika.  Svaki od vjerovjesnika pitao je svoj narod:

”Kako to da se Allaha ne bojite?” [2]

Allahovi štićenici su samo oni koji vjeruju i oni koji su bogobojazni. Zato se ovom temom treba pozabaviti i dobro proučiti njena značenja, ne bi li Allah i nas učinio od onih koji su bogobojazni. Bogobojaznost u osnovi znači da čovjek između sebe i onoga čega se boji stavi preventivnu zaštitu. Allah je taj koji nas može zaštititi i samo se Njega istinski treba bojati. Bogobojaznosti je, kao što kaže Alija,r.a.: ”Strah od Uzvišenog, postupanje po objavljenom, zadovoljstvo s malo i spremnost za dan odlaska.”

Bogobojazan čovjek je onaj čije je srce stalno budno, čiji je strah stalan, koji je uvijek oprezan i čuva se ”trnja na putu”, koji savladava puteve života i svoje prohtjeve, sumnje i pohlepu. Bogobojaznost dostiže vrhunac, kao što kaže Ebu Derda, r.a., kada se čovjek Allaha boji i u najmanjim stvarima, malim koliko zrno gorušice, pa počne ostavljati i nešto od halala bojeći se da i u njemu ima harama, kako bi ga učinio štitom od harama. Uzvišeni Allah je, Svojim robovima koji se Njemu vraćaju, dao do znanja da On zna i za trun dobra i zla koje oni urade:

”…onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.” [3]

  Braćo, u Knjizi vašeg Gospodara nalaze se precizni i opširni opisi bogobojaznih, njihova pohvala i spomen, kao i njihova visoka vrijednost. Prema Allahovoj Knjizi, bogobojazni su:

”Elif-lam-mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali”[4]

 

”… oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone”[5];

”… one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.”[6]

Sa bogobojaznošću dolazi i znanje, jer Uzvišeni Allah kaže:

”…I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna.” [7]

Kur’anska uputa je za bogobojazna i čista srca. Bogobojazni su sačuvani od zablude i slijeđenja krivih puteva. Bogobojaznošću se razlučuje istina od neistine i zahvaljujući bogobojaznosti sve stvari bivaju jasne, jer to je svjetlo u prsima, kao što Uzvišeni Allah kaže:

”O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kojeg ćete ići, i oprostit će vam – jer Allah prašta, i samilostan je…” [8]

 Uzvišeni Allah dobra djela prima samo od bogobojaznih, kao što kaže Uzvišeni Allah:

”Allah prima samo od onih koji su bogobojazni – reče onaj.[9]

Bogobojaznost je mjerilo vrednovanja djela i ljudi, kao što kaže Uzvišeni Allah:

”…Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji…”[10]

Uzvišeni Allah obavještava nas da će bogobojazni biti spašeni od Džehennema:

”I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao! Zatim ćemo one koji su bogobojazni bili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti” [11];

”Allah će spasiti one koji su bili bogobojazni i Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati.“ [12]

Bogobojazni će postići ono što žele u Džennetu:

 ”Dat ćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji je bogobojazan bio (koji se grijeha klonio).” [13]

Alija, r.a., opisao je bogobojazne ovako: ”To su ljudi koji čine dobra djela, koji ispravno razmišljaju, skromno se oblače, u hodu su umjereni, pred haramom obaraju pogled, slušaju samo ono što je korisno, u nedaći su skromni kao i u izobilju. Stvoritelj je u Njihovim očima velik, a sve drugo je za njih sitno. Njihova srca su tužna, a drugi su od njih mirni. Od ovog svijeta traže malo i za njim ne žude. Spremni su strpjeti se kratko, zarad trajnog uživanja koje dolazi poslije toga. Noću se zamaraju njihove noge na kijamu i učenju Kur’ana. Prvi su u karavani dobrih. Oni su pošteđeni od nemara i ne zadovoljavaju se s malo dobrih djela. Kada urade mnogo, oni misle da je i to malo. Boje se svoga Gospodara i strahuju zbog grijeha koje su uradili. U neimaštini su strpljivi i zahvaljuju na blagodatima Allahu. Ne nadaju se mnogo, malo griješe, od njih se možeš samo dobru nadati, a od njihova zla si miran.”

Braćo muslimani, iskrena bogobojaznost nije potpuna sve dok čovjek ne bude bogobojazan u samoći kao što je bogobojazan pred ljudima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Muazu, r.a.: ”Gdje god da si, ti budi bogobojazan.” [14]  Na to ukazuje i kur’anski ajet:

”…I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” [15]

A šta je murakaba (osjećaj da te Allah prati) ako ne znanje srca da je Gospodar blizu!? Imam Šafija rekao je: ”Tri stvari su najveličanstvenije: ”Darežljivost u oskudici, bogobojaznost u samoći i istina rečena onome od čijeg dobra se nadaš ili onome čijeg se zla bojiš.”

Neki vaizi davali su ovakav savjet: ”Preporučujem vam da se bojite Allaha koji zna sve što krijete i koji nad vama bdije kada ste s drugima. Ne zaboravite na Allaha ni noću ni danju. Bojte se Allaha onoliko koliko je On blizu vama i onoliko kolika je Njegova moć nad vama.”

Allahovi robovi, kako je čudno to što se ustručavate uraditi grijeh u prisustvu stvorenja, a radite ih kada ostanete sami sa svojim Gospodarom!?

Neko je lijepo kazao:“Brate, pazi da ti bude, od svih koji te gledaju, najmanje bitno to što te Allah gleda. Slavljen neka je Allah, zar nije On taj koji te stvorio!? Zar da grijeh činiš samo kada ostaneš nasamo sa svojim Gospodarom!? Zar Ga se ne stidiš ni onoliko koliko se stidiš Njegovih stvorenja!? Kako je zalutao onaj ko pred ljudima pokazuje kako je dobar, a ružno čini pred Onim ko mu je bliži od njegove žile kucavice!

Kada u trenutku slabosti čovjek padne pod utjecaj strasti, do izražaja dolazi bogobojaznost i on se brzo vraća svome Gospodaru, i tada traži utočište u Njegovoj milosti i bježi od šejtana. Uzvišeni Allah kaže:

”Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.”[16];

”…i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.” [17]

Najbolji vjernici su oni koji su najbogobojazniji. Pošto je Allahova vjera tolerantna, a Allah milostiv prema stvorenjima, svi grješnici koji se iskreno pokaju za učinjene grijehe, svrstavaju se u bogobojazne, nakon povratka svome Gospodaru.

Grješnik-prijestupnik koji se pokaje za grijeh nije na začelju karavane, niti je na kraju spiska, naprotiv, on iskrenom tevbom može postići najviše stupnjeve, jer Uzvišeni Allah kaže:  

”Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!” [18]

Braćo po vjeri, preostalo nam je da ukažemo na važnu stranu bogobojaznosti, na poštivanje prava drugih ljudi, pored prava koja kod nas ima Allah. Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Mnogi paze na Allahova prava i veliki značaj pridaju ljubavi prema Allahu, strahu od Njega i pokornosti Njemu, a u cijelosti, ili pak, djelimično zapostavljaju prava ljudi. Zatim je kazao da je veoma teško voditi brigu o obje vrste prava, Allahovim i pravima ljudi, te da to mogu samo vjerovjesnici i bogobojazni. Neki mudraci rekli su da u najveličanstvenije postupke spada lijepo ponašanje uz prakticiranje vjere i iskreno bratstvo uz čuvanje emaneta.” 

Zato se u Allahovoj Objavi bogobojazni opisuju i ovim opisom:

”…, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.”[19]

Bogobojaznima njihova bogobojaznost pomaže da kontroliraju svoja osjećanja i obuzdaju srdžbu. Kada bogobojazni obuzdaju svoju srdžbu, oni je ne potiskuju u dubinu svoje duše i ne pohranjuju je u svoje srce, nego ”ljudima praštaju”. Ako se srdžba samo obuzda i čuva u srcu, to je problem koji nije riješen i srce od njenih varnica izgara, ali kada se sve oprosti, tada se srce potpuno očisti od zlobe – a to mogu samo bogobojazni i oni su dobročinitelji koje Uzvišeni Allah voli.

Stoga, braćo, budite bogobojazni u odnosu spram sebe, svojih porodica i svih drugih ljudi.

”O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.” [20]

Drugi dio hutbe

Sva hvala pripada Allahu. On je zaštitnik bogobojaznih i onaj ko se na Njega osloni, On mu je dovoljan, a onaj ko kod Njega potraži utočište, On će ga zaštititi. Njega hvalimo i zahvaljujemo Mu, slavljen neka je On. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, On nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, miljenik, prijatelj i odabranik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji pozivaju onome čemu je on pozivao i na one koji slijede Uputu sa kojom je on došao.

A zatim:

Braćo muslimani, vidjeli ste kako se u Allahovoj Knjizi često spominje bogobojaznost, koliko je dobra vezano za nju, kako se velike nagrade za nju obećavaju, koliko se uspjeh veže za bogobojaznost i kako se velike počasti bogobojaznima ukazuju!

Uzvišeni Allah posebne počasti ukazuje bogobojaznim robovima i ističe da je On na njihovoj strani, da su oni u Njegovoj zaštiti i da su im Njegova pomoć i podrška zagarantirani:

”…i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone” [21]

”Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.”[22]

Uzvišeni Allah učino je bogobojaznost tajnom mnogih dobara na ovom svijetu i uzrokom za povećanje opskrbe, izobilja i lagodnog života:

”A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bila bi im bolja, kada bi samo znali!”[23];

”A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili (bili bogobojazni), Mi bismo im blagodati s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili” [24];

”…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada”[25];

A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim[26];

”O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati – onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činili neće ničega bojati niti će za bilo čim tugovati.” [27]

A što se tiče ahiretske nagrade i užitaka u Džennetu, o tome govori sljedeći ajet:

”A one koji se Gospodara svoga boje, čekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagrađene, ispred kojih će rijeke teći – obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti” [28];

”Oni koji su se Allaha bojali bit će u džennetskim baščama i pored rijeka, na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga”[29];

”Oni koji su se Allaha bojali bit će među izvorima, u gustim baščama. I među voćem koje budu željeli. Jedite i pijte, prijatno neka vam je! za ono što ste radili.”[30]

Allaha molimo, da i nas i vas, iz Svoje milosti i dobrote, učini od onih koji su bogobojazni. Opskrbite se bogobojaznošću, jer to je najbolja opskrba, i drugima preporučujte bogobojaznost, jer bolje oporuke od te nema.

Takve su bile oporuke naših dobrih prethodnika. Omer b. Abdulaziz pisao je jednom čovjeku: ”Preporučujem ti bogobojaznost, jer to je ono što se od tebe prima. Milosti ima samo za one koji su bogobojazni. Na Pravom putu istrajavaju samo bogobojazni. Mnogi govore o bogobojaznosti, a malo je onih koji su bogobojazni i postupaju po njoj. Allaha molim da i ja i ti budemo od onih koji su bogobojazni.”

Jedan drugi čovjek pisao je svome prijatelju: ”Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojaznost je najbolje što kriješ, najbolje što pokazuješ i najbolje što za kasnije pripremaš. Allaha molim da i meni i tebi pomogne, da budemo od onih koji su bogobojazni i koji će dobiti nagradu pripremljenu za bogobojazne.”

Allahu moj, učini i nas od onih koji se Tebe boje!

Allahu naš, ukrasi naša srca bogobojaznošću, naše organe uposli služenjem Tebi, a naše jezike spominjanjem Tebe i traženjem oprosta od Tebe!

Bože, blagoslovi Muhammeda,  s.a.v.s., i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s.,  i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda,  s.a.v.s.,  , i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima , a.s.,  i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!

Allahu moj, smiluj se prvoj četverici pravednih halifa koji su slijedili Tvoj put; Ebu Bekru, Omeru, Osmanu i Aliji. Nagradi ih što su emanet islama prenijeli i do nas!

Allahu moj, daj da činimo dobra djela, a da se klonimo loših!

Allahu moj, molimo Te za Tvoju ljubav i daj da volimo djela koja nas približavaju Tvojoj ljubavi!

Allahu moj, uzvrati na svako naše dobro dobrim, a na svaki naš grijeh oprostom!

Allahu moj, pomozi nam da činimo dobra djela. Samo Ti to možeš, a od loših djela nas odvrati, jer si Ti taj koji od loših djela može odvratiti!

Allahu moj, oprosti našim roditeljima i roditeljima naših roditelja i svima koji su nam kakvo dobro učinili!

Allahu moj, popravi naše namjere i naše potomstvo i naše bračne drugove učini dobrim!

Allahu naš, pomozi braću muslimane, ma gdje oni bili!

Allahu naš, ne ostavi nijednog grijeha neoproštenog, nijedne brige neotklonjene i nijedne teške situacije a da nas iz nje ne izbaviš!

Allahu moj, povećaj nam Svoje blagodati, a nemoj ih uskratiti! Ukaži nam Svoje počasti, a nemoj nas poniziti!

Ti si naš Gospodar, blizu si i odazivaš se dovi onoga ko Te doziva!

 

 

 

 

 

 

 




[1] En-Nisa, 131.

[2] Eš-Šu’ara, 106, 124, 142, 161, 177, Es-Saffat, 124 .

[3] Ez-Zilzal, 7, 8.

[4] El-Bekare, 1-4.

[5] El-Bekare, 177.

[6] Ali Imran, 134-135.

[7] El-Bekare, 282.

[8] El-Hadid, 28.

[9]  El-Maide, 27.

[10]  El-Hudžurat, 13.

[11] Merjem, 71-72.

[12] Ez-Zumer, 61.

[13] Merjem, 63.

[14] Hadis bilježi Et-Tirmizi, a šejh El-Albani ga svrstava u hasen hadise.

[15] En-Nisa, 1.

[16] El-E’araf, 201.

[17] Ali Imran, 135.

[18] Ali Imran, 136.

[19] Ali Imran, 134.

[20] El-Hašr, 18-19.

[21] El-Bekare, 194.

[22] En-Nahl, 128.

[23] El-Bekare, 103.

[24] El-E’araf, 96.

[25] Et-Talak, 2-3.

[26] Et-Talak, 4.

[27] El-E’araf, 35.

[28] Ez-Zumer, 20.

[29] El-Kamer, 54-55.

[30] El-Murselat, 41-43.

Print Friendly  Bogobojaznost – zbir svih dobara pf button both



X