AlimiISTAKNUTO

Biografija autora djela ”Umdetul-ahkam”

1.14Kpregledi

Priredio: Hajrudin Ahmetović

Ime i porijeklo

On je imam, alim, hafiz, veliki pobožnjak, dosljedni sljedbenik sunneta, Ebu Muhammed Abdul-Ganijj b. Abdul-Vahid b. Alijj b. Surur b. Rafi‘a b. Hasen b. Dža‘fer el-Makdisi el-Džema‘ili ed-Dimiški. Nadimak mu je bio Tekijuddin.

Rođenje

Rođen je 541. h. g. u Džema‘ilu, jednom od mjesta Nablusa, na blagoslovljenoj zemlji Kudsa. Odrastao je u učevnoj i uglednoj porodici, pa je i on sam u ranoj mladosti krenuo s traženjem šerijatskog znanja. Prvo znanje je sticao kod šejhova u svome mjestu gdje je i rođen. Među tim šejhovima bio je i poznati Ahmed b. Muhammed b. Kudame el-Makdisi.

Zajedno s porodicom, otputovao je iz Kudsa u Damask gdje su sagradili poznatu školu Medresu Umerijju iz koje je kasnije izašlo mnogo velikih učenjaka islama.

Putovanja u potrazi za znanjem

U potrazi za znanjem, otputovao je 561. h. g. u Bagdad. U Bagdadu se susreo s mnogim velikim učenjacima među kojima su bili i Abdul-Kadir el-Džejlani i Nasr b. Fetejan b. el-Mina koji je u svoje vrijeme bio najveći hanbelijski pravnik.

Putovao je nekoliko puta u Misr, Dimjat, Harran, Asbehan, Mosul, Hemedan, da bi se na kraju vratio u Damask.

Na tim putovanjima susreo se s više desetina islamskih učenjaka, te učio pred njima razne islamske discipline.

Učenici koji su od njega učili

Znanje od njega su sticali njegovi sinovi Ebul-Feth i Ebu Musa, zatim Abdul-Kadir er-Ruhavi, Muveffekuddin b. Kudame el-Makdisi, fakih Muhammed el-Junini, Ibn Abdud-Daim, Ibn Halil, hafiz Dajauddin el-Makdisi, Šihab el-Kusi, Osman b. Mekki eš-Šari‘i i mnogi drugi.

Pohvale drugih učenjaka

Ebu Muhammed Abdul-Aziz b. Abdul-Melik eš-Šejbani rekao je: “Čuo sam Tadžuddina el-Kindija kako kaže: ‘Nakon Darekutnija nije bilo hafiza kakav je bio Abdul-Ganijj.’”

Ebu Nezar Rebi‘a b. el-Hasen rekao je: “Vidio sam ko je bio Ebu Musa el-Medini. Ali je Abdul-Ganijj bio bolji hafiz od njega.”

Dajauddin el-Makdisi rekao je za njega: “Nikada ne bi bio upitan neki hadis a da ga on ne bi u potpunosti naveo a zatim spomenuo njegovu vjerodostojnost. I nikada ne bi bio upitan o nekom prenosiocu hadisa, a da ne bi spomenuo njegovo ime i porijeklo. Bio je emirul-mu’minin u hadisu.”

Muveffekuddin b. Kudame el-Makdisi, koji je bio dajdžić Hafiza Abdul-Ganijja, rekao je: “Bili smo nerazdvojni prijatelji prilikom traženja znanja. Kad god bismo se natjecali u dobru, on bi me pretekao, osim u nekoliko rijetkih situacija. Allah mu je podario ogromno znanje, pa je napisao mnoga djela.”

Osobine koje su ga krasile

Mnogo je bio darežljiv. Ništa ne bi gomilao u svojoj kući. Imetak bi dijelio udovicama i jetimima. Izlazio bi noću noseći na svojim leđima brašno koje bi ostavljao pred vratima siromaha. Imetak bi dijelio drugima, a na sebi je nosio zakrpljenu odjeću. Ljudi su ga mnogo voljeli.

Pored svoje skromnosti, bio je i mnogo pobožan. Noću bi klanjao dugo noćni-namaz. Ustajao bi poslije pola noći, abdestio se i klanjao sve do pred zoru. Znao bi se sedam ili više puta abdestiti do zore. Govorio bi: “Ne doživljavam namaz lijepo ako mi moje tijelo nije vlažno.”

Iskorištavao bi svaki djelić svoga vremena. Klanjao bi sabah-namaz. Zatim bi podučavao druge Kur’anu i hadisu. Nakon izlaska Sunca abdestio bi se i klanjao dugo. Nakon toga bi malo odspavao. Od podne do akšama slušao bi hadise i pisao svoja djela. Od dugog čitanja vid mu je oslabio.

Dajauddin je rekao: “Ne znam nikoga od sljedbenika sunneta da ga je vidio a da ga nije odmah i zavolio.”

On je proširio hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Šamu. Kaže Ebu Ishak Ibrahim b. Muhammed: “Kada god bi nekoga upitao od koga je čuo hadis kojeg bi mi spomenuo, taj bi odgovarao: ‘Prvi put sam ga čuo od Hafiza Abdul-Ganijja.’”

Čvrsto se pridržavao sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijedeći u tome dobre prethodnike.

Naređivao je dobro i odvraćao od zla i rukom i jezikom, i na tom putu nije se bojao ničijeg prigovora.

Kušnje kojima je bio izložen

Kao i svaki sljedbenik sunneta općenito, a posebno učenjaci sunneta, i Hafiz Abdul-Ganijj el-Makdisi bio je stavljen na kušnju od strane novotara svoga vremena. Sljedbenici novotarija, zabluda i strasti, po svome običaju, u svakom vremenu i mjestu, sljedbenike sunneta optužuju za neispravno tumačenje osobina i svojstava Uzvišenog Allaha, te ih nazivaju mudžessimima. Tako se desilo i sa Hafizom Abdul-Ganijjom. Prijavljivali su ga tadašnjem sultanu Damaska. Za vrijeme njegovih predavanja pravili su buku i ometali ga. Nastojali su izazvati tuču s njim. Zabranjivali su mu klanjati u Velikoj džamiji.

Kada je stanje postalo nepodnošljivo, Hafiz je otišao do Ba‘lebeka a zatim do Misra. Međutim, novotari su poslali u Misr svoga glasnika da namjesnika Misra obavijesti o dolasku Hafiza, te da ga oni smatraju nevjernikom. Zbog toga Hafiz biva zatočen u Misru. Kasnije je govorio: “Nisam doživio veći rahatluk od rahatluka kada sam bio zatočen u Misru!” Zatim je zatraženo od njega da napiše svoje ubjeđenje, pa je napisao i sve potkrijepio riječima Uzvišenog Allaha i riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon čega je pušten iz zatvora.

Slično mu se desilo i u Asbehanu i Mosulu kada su ga zamalo ubili.

Smrt

Hafiz Abdul-Ganijj razbolio se u mjesecu rebi‘ul-evvelu 600. h. g. teškom bolešću zbog koje nije mogao ustati iz postelje šesnaest dana. Svo vrijeme bolesti spominjao je Uzvišenog Allaha. Pred svoju smrt pozvao je svoje sinove i oporučio im da ne zapostavljaju traženje šerijatskog znanja. Umro je u ponedjeljak, 23. ili 24. rebi‘ul-evvela 600. h. g. u svojoj 59. godini života.

Djela koja je napisao

Iza sebe ostavio je brojna djela, oko 70-ak njih, iz raznih oblasti. Neka od tih djela su velika i sastoje se iz nekoliko tomova dok su neka u vidu brošura. Sva u sebi sadrže veliku korist. Od njegovih djela su i sljedeća:

  • Vjerovanje imama Šafije,
  • Umjerenost u vjerovanju,
  • Predanja Hasana el-Basrija,
  • Predznaci Sudnjeg dana,
  • Naređivanje na dobro i zabranjivanje zla,
  • Događaj o potvori,
  • Blistavi dragulj iz životopisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
  • Prezrenost pretvaranja,
  • Prezrenost ogovaranja,
  • Odlike ramazana,
  • Odlike Omera b. el-Hattaba,
  • Knjiga o noćnom-namazu,
  • Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, smrt,
  • Umdetul-Ahkam min kelami hajril-enam, tj. Osnova propisa iz govora najboljeg čovjeka, Muhammeda, sallal-lahu alejhi ve sellem, i mnoga druga djela.

Allah bio zadovoljan njime, te ga nastanio u društvu vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih, a predivno li su oni društvo. (Vidjeti: Zehebi, Sijer E‘alamin-Nubela, 21/443; Tarihul-islam, 12/1204-1218; Ibn Kesir, El-Bidaje ven-Nihaje, 13/38-39; Ibn Redžeb, Zejl Tabekatil-hanabile, 1/184; Ibnul-Imad, Šuzuratuz-Zeheb, 4/345-346; Zirikli, El-E‘alam, 4/34.)

 

 

 

X