Bijeg od stvarnosti

Piše: Abdulvaris Ribo

Kada stvarnost postane teška, a njen pritisak nepodnošljiv, kada muslimani zapostave svoje obaveze u smislu svoga kvalitativnog i kvantitativnog napretka i jačanja, i kada konstantno doživljavaju neuspjehe i posrnuća, zbog istih i ponovljenih grešaka i nedovoljno razrađenih planova i strategija, tada pribjegavaju onome što se u psihologiji naziva “kompenzacija”. Kompenzacija je odbrambeni mehanizam koji podrazumijeva pokušaj da se ostvari rezultat na jednom polju, zbog nemoći i nekompetentnosti da se rezultat postigne na nekom drugom polju koje je važnije. Nažalost, i danas, kao i u prošlosti, muslimani često kompenziraju i, zbog nemoći i nedosljednosti da ostvare značajne rezultate na polju duhovnog, ekonomskog, političkog i svakog drugog prosperiteta islamskog ummeta, pokušavaju svoje neopravdane neuspjehe nadomjestiti na nekom drugom polju na kojem je to mnogo lakše.

U takvom stanju beznađa, bezidejnosti i izgubljenosti, bježe od svoje stvarnosti, bježe u budućnost. Aktueliziraju i intenzivno se bave temama poput pojave Mehdija (Spasitelja), Dedžala, Isaa, alejhis-selam, temama koje nisu dio naše stvarnosti, nego se radi o događajima pred kraj svijeta, a koji su najavljeni u svetim tekstovima i za koje niko ne zna kada će se desiti, ili, pak, zalaze duboko u jedan sasvim drugi svijet, svijet džina i šejtana. Činjenica je da je napisano i prevedeno na desetine djela o svijetu džina i šejtana i da se ta vrsta literature najbolje prodaje i najviše traži zbog toga što su sami muslimani prekomjerno aktuelizirali te teme i posvetili im preveliku pažnju. Naravno, za muslimana je važno da poznaje i tu tematiku, ali samo u potrebnoj mjeri. Svijet džina i šejtana, pojava Mehdija i Dedžala nisu u ovome vremenu najbitnije teme za muslimane.

Muslimani se neće izbaviti iz sveopće krize i riješiti nagomilane probleme ummeta tako što će pobjeći od svoje stvarnosti sanjareći o pojavi Mehdija i okrenuti se svijetu džina i šejtana. Ne smijemo i ne možemo tako bježati od svoje stvarnosti, koja od nas traži da se stameno i odlučno uhvatimo ukoštac sa problemima muslimana i da ih efikasno i dugoročno rješavamo, što, svakako, zahtijeva ulaganje truda i napora, traži žrtvu i odricanje, a to je ono što nama nije drago i čemu nismo skloni.

Kroz slična stanja muslimani su prolazili i u prošlosti, pa su neki zbog toga pribjegavali asketizmu, odricanju od dunjaluka, samoizolaciji i povlačenju iz javnog života, što je unazadilo i muslimane i njihove zemlje, a u isto vrijeme nemuslimani su na krilima muslimanskih naučnih dostignuća i otkrića polahko ali sigurno preuzimali dominaciju i prevlast.

Danas su neprijatelji muslimana okupljeni oko zajedničkih interesa i projekata koji su usmjereni u pravcu muslimanskih zemalja i muslimana, i u tome su sve jedinstveniji. Šta muslimani čine i kako reagiraju na sve to? Muslimani uglavnom spontano, nepromišljeno i brzopleto reaguju umjesto da analiziraju stanje u kojem se nalaze, da otkriju tačke snage i slabosti, da naprave kratkoročne i dugoročne planove izlaska iz krize, da ojačaju svoje jedinstvo i da se, uz Allahovu pomoć, oslanjajući se na svoje vlastite snage i kapacitete, suprotstave dušmanima.

Neophodno je detaljno i duboko izučiti muslimanski mentalitet, um i karakter, koji im ne dozvoljava da napreduju i ojačaju, i istražiti uzroke slabosti, razdora i nejedinstva.

Muslimani imaju potrebu da se bave svim korisnim naukama koje im islam nalaže, jer samo na takav način u svakom smislu mogu postati snažni i respektabilni, te povratiti izgubljeni ponos i slavu. Za sve spomenuto, naravno, potrebno je dosta vremena, truda, zalaganja i strpljivosti, što je mnogo teže od maštanja o Mehdiju, slavi i ponosu u ambijentu nerada, varljive sigurnosti i ljenčarenja.

 

 

Print Friendly  Bijeg od stvarnosti pf button both



X