hutbe

Bereket vakufa

Hatib: dr. Fuad Sedić

Hvala Allahu, dž.š., Koji nas je uputio na Pravi put i poslao nam Muhammeda, s.a.v.s., da nas poduči djelima od kojih ćemo imati nagradu i sevap na budućem svijetu.

Današnja hutba je podsjećanje na  značaj vakufa, a cijeli mjesec koji je pred nama u znaku je manifestacije “Dani vakufa” koju organizira Vakufska direkcija IZ u BiH.

Ideal islama nije udijeliti nešto bezvrijedno i beznačajno, već naprotiv uvakufiti u ime Allaha dž.š.,  na trajno dobro i u  korist ljudima, ono što je dragocjeno, ljudima drago i za srce priraslo.

Kada je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet:

 لَنْ تَنَالُوا الْبِرَّ حَتَّى تُنْفِقُوا مِمَّا تُحِبُّونَ وَمَا تُنْفِقُوا مِنْ شَيْءٍ فَإِنَّ اللَّهَ بِهِ عَلِيمٌ﴾ (آل عمران 92)

Nećete zaslužiti nagradu (tj. Džennet)  sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.” (sura Ali Imran, 92) došao je ashab Ebu Talha, koji je u Medini posjedovao najviše palmi, i rekao: -Allahov Poslaniče, najdraže od moga imetka mi je bašča (palmovnik) Bejruha. (Ova bašča se nalazila u blizini Pejgamberove, s.a.v.s., džamije i on je u nju često ulazio da bi se napio vode.) -Nju dajem kao sadaku u ime Allaha. Nadam se da ću za to od Allaha dobiti nagradu, pa je ti, o Allahov Poslaniče, iskoristi u ono na šta ti Allah ukaže.” Tada je Poslanik a.s. rekao: “Čestitam ti, to je imetak koji će ti donijeti mnogo koristi (i hajra).” (muttefekun alejhi)

Od svega što posjedujemo na ovom prolaznom svijetu: imetak, hrana, odjeća i ostale  blagodati, na drugom svijetu jedino ćemo imati nagradu za  trajnu sadaku i za ono  što smo uvakufili. Sve ostalo se bespovratno troši, blijedi i nestaje.

Na to ukazuje slijedeći hadis:

وعنْ عبدِ اللهِ بنِ مَسْعُودٍ رضي الله عنه أنَّهُ قال: أَتَيْتُ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ، وَهُوَ يَقْرَأُ: أَلْهَاكُمُ التَّكَاثُرُ

Abdullah ibn Mes’ud, r.a., kaže da je jednom prilikom došao kod Poslanika, s.a.v.s., a on je učio ajet: ‘Elhakumuttekasur / Zanijelo vas je natjecanje u gomilanju imetka,’ pa je rekao:

قَالَ : ” يَقُولُ ابْنُ آدَمَ : مَالِي مَالِي ، وَهَلْ لَكَ مِنْ مَالِكَ إِلا مَا أَكَلْتَ فَأَفْنَيْتَ، أَوْ لَبِسْتَ فَأَبْلَيْتَ، أَوْ تَصَدَّقْتَ فَأَمْضَيْتَ”. (أخرجه مسلم والترمذي والنسائي)

Čovjek će govoriti: -Moj imetak, moj imetak?! O čovječe, pa zar tebi od tvog imetka pripada išta drugo osim onoga što si pojeo pa se okoristio,  obukao pa poderao, ili udijelio pa si ga zauvijek ostavio (uvakufio).” (Muslim, Tirmizi i Nesai)

Muhammed, s.a.v.s., odmah nakon učinjene hidžre u Medinu počinje s praksom uvakufljenja. U predgrađu Medine u mjestu Kuba’, sagradio je džamiju koja je postala stožer i duhovni oslonac muslimanske zajednice. U Medini, zajedno sa svojim ashabima, gradi džamiju, koju  danas posjećuju i čijoj se monumentalnoj ljepoti dive milioni vjernika iz svih dijelova svijeta. Kao, što je to slučaj sa svim prethodnim poslanicima, cjelokupan imetak Muhammeda a.s. je stekao status vakufa koji niko od njegovih nasljednika nije mogao otkupiti niti naslijediti.

عن أبي هريرةَ قال: قال رسولُ اللهِ صلى الله عليه وسلم: إنَّا – مَعْشَرَ الْأَنْبِيَاء – لَا نُورَثُ؛ مَا تَرَكْنَا صَدَقَةٌ.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Mi smo poslanici, naš imetak se ne nasljeđuje. Ono što smo ostavili je sadaka (vakuf).” (muttefekun alejhi)

 Ashabi, r.a su se natjecali u udjeljivanju i pomaganju. Omer, r.a., je jednom prilikom uvakufio polovinu svog imetka, nadajući se da će tim dobročinstvom nadmašiti i preteći i samog Ebu Bekra, r.a.

Međutim, Ebu Bekr, r.a., poklanja cijeli svoj imetak i stavlja ga na raspolaganje Poslaniku, s.a.v.s. Omer, r.a., tada odluči da se više nikada neće natjecati u darežljivosti s Ebu Bekrom.

Kada su muslimani došli u Medinu, jedan jevrej je posjedovao bunar i korištenje njegove vode naplaćivao po visokoj cijeni . Poslanik, s.a.v.s., ga je bezuspješno nagovarao da bunar proda muslimanima. Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

«مَنْ يَشْتَرِي بِئْرَ رُومَةَ فَلَهُ الْجَنَّةُ»

Ko otkupi taj bunar i stavi ga u opće korisne svrhe (tj. uvakufi ga) imat će Džennet.” Čuvši za to, Osman, r.a., uspjeva od jevreja otkupiti polovinu bunara, tj. koristio je bunar svaki drugi dan. Kada je Osman, r.a., razglasio da je bunar svaki drugi dan besplatan i svima dostupan, jevrej odluči da Osmanu r.a. proda i drugu polovinu.

Nakon toga ljudi su pokušavali od Osmana, r.a., otkupiti bunar plaćajući za njega višestruku cijenu. Tada im Osman, r.a., reče: -Ne mogu vam prodati bunar, jer sam ga “prodao” Onome Ko će mi ga platiti desetorostruko. (Mislio je na obećanje Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen“ – Sura Al-An’am, 160).

Tako su vjerovali i postupali muslimani svih generacija. Uvakufljavali su svoj imetak za  različite svrhe i potrebe zajednice. Vakufila su se mezarja, medrese, sirotišta, , bolnice, dućani, mostovi, putevi i mnogi drugi hajrati koji su koristili živima  a sevap, nagrada umrlim vakifima pristiže sve do Sudnjeg dana. Naši cijenjeni vakifi su uvijek imali u vidu hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže:

«خَيْرُ النَّاسِ أَنْفَعُهُمْ لِلنَّاسِ»

Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste ljudima.” (hadis je sahih)[1]

Draga i poštovana braćo! Činom vakufljenja jačamo naše džemate i Islamsku zajednicu, a samim tim pomažemo izgradnju našeg društva i države. Udjeljivanjem imetka ne umanjujemo vrijednost onog što smo stekli, naprotiv, vakufom taj imetak progresivno uvaćavamo, udahnjujemo mu poseban berićet i na koncu svoj imetak činimo još većim, plodonosnijim i trajnijim.

Nadoknadu i berićet mašim vakufima garantuje Svevišnji Allah u Časnom Kur’anu:

{وَمَا أَنفَقْتُم مِّن شَيْءٍ فَهُوَ يُخْلِفُهُ ۖ وَهُوَ خَيْرُ الرَّازِقِينَ} (سبأ: 39)

 ”…a šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (sura Sebe’, 39)

Također i Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada kaže: „Svako jutro osvanu dva meleka koji uče dove. Jedan melek kaže:

Allahu moj, upropasti imetak onoga koji škrtari i ne udjeljuje!“ Drugi kaže ovako:

Allahu moj, nadoknadi i daj berićet u imetku onoga koji dijeli!“

Kada se pogledaju neke vakufske građevine sagrađene od najkvalitetnijeg kamena i materijala, postaje nam jasna namjera vakifa, koji su željeli da vakuf traje što duže i da se ljudi njime generacijama koriste. Ti isti vakifi su čak i svoje privatne kuće i imanja gradili za manje novca i od  manje kvalitetnog materijala.

Naši dobri prethodnici su kada bi im neko pokucao na vrata sa molbom za pomoć imali običaj govoriti,: “Dobro nam došli oni koji naš imetak prenose iz jedne kuće (dunjaluk) u drugu (ahiret).”

Stoga, draga braćo, cijenjene džematlije: Dunjaluk nezaustavljivo prolazi, imetak koji zarađujemo i štedimo, također, neminovno nestaje. Ako želimo imetku produžiti vijek, ako želimo dobro našim živim i umrlim, uvakufimo na vrijeme nešto od imetka, pošaljimo bedela na hadž za naše umrle, učinimo neki hajrat za koji slijedi sigurna i obilna nagrada na ahiretu.

Cijela je Bosna i Hercegovina sazdana od vakufa: Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Skender Vakuf, Varcar Vakuf, Kulen Vakuf dobili su  imena po dragocjenim vakufima i plemenitim vakifima. Kada bi se vratili svi uzurpirani i oduzeti vakufi i hajrati, skoro svaka bosanska čaršija mogla bi se zvati po vakufu iz kojeg je nastala.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini svjesnim vrijednosti vakufa i udjeljivanja imetka na Allahovom putu. Gospodaru naš učini korisnim imetak koji udjeljujemo i na ovome i na budućem svijetu.

Podari nam  berićet u našim imecima, učini da i mi budemo vakifi i primi dobra djela naša.

Bihać, april 2016.g.

__________________________

[1] Sujuti u El-Džamis-sagiru. Hadis je sahih, pogledaj Sahihul-džami’, broj: 426.

Print Friendly  Bereket vakufa pf button both



X