Zdravlje

Anemija kod djece

441pregledi
Piše: Dr. Madžida Mulaosmanović-Zalihić

Anemija kod djece može biti različitog uzroka, a najčešća je bolest krvi u djetinjstvu. Može nastati zbog neadekvatnog stvaranja eritrocita, zbog deficita koštane srži, jakog gubitka, povećanog uništavanja eritrocita ili može biti kombinacija svih ovih faktora. Definiše se kao smanjenje volumena eritrocita ili koncentracije hemoglobina ispod vrijednosti normalnih za odreðenu dob.

Anemija je znatno češća bolest u našoj populaciji nego što se na nju misli, lahko se liječi, a javlja se kao podloga drugim bolestima, najčešće infekcijama. Gdje tražiti uzrok visokom obolijevanju od anemije? Svakako u lošim prehrambenim navikama opće populacije, nažalost u velikom dijelu uzrokovanim siromaštvom, nedovoljnoj prosvjećenosti vezane za prehranu dojenčadi, te neadekvatnoj preventivnoj terapiji u rizičnim skupinama dojenčadi

Od deficitarnih anemija je daleko najčešća, a time i najvažnija, ona uslijed nedostatka željeza-sideropenična anemija. Iako se posljednjih godina mnogo radi na prosvjećivanju ljudi oko prehrane dojenčadi i djece i promovisanju dojenja, te bez obzira što je primarna pedijatrijska služba dostupna većini ljudi, ona je najraširenija bolest dječije dobi u našem narodu.

Prevencija i liječenje sideropenične anemije preparatima željeza kod djece je izuzetno važna, jer su djeca koja imaju nedostatak željeza imunološki deficijentna, promijenjenog ponašanja i lošijeg uspjeha u školi. Sideropenična anemija je česta u dobi intenzivnog rasta djeteta, a to je u doba dojenčeta, puberteta i adolescencije. Nakon 6 mjeseci života ishrana na majčinom mlijeku ne štiti dijete od nedostatka željeza, a ako se ono ne dodaje većina djece razvija u dobi od 6-12 mj. sideropeniju.

Anemija uslijed nedostatka folne kiseline se javlja rjeðe, a vezana je uglavnom uz prehranu isključivo kozjim mlijekom, koje je izrazito siromašno folatima. Ako se ne vodi računa o dodatku folne kiseline, ovakva prehrana može dovesti do teške deficitarne anemije

Potrebe organizma za željezom

Tokom života potreba za željezom se mijenjaju, ovisno o brzini rasta, odnosno o posebnim stanjima. Tako dojenački period i period pubertetskog rasta kod zdrave djece zahtijevaju najveći unos željeza, a povećane potrebe imaju djevojke i žene u generativnom periodu, naročito u stanjima trudnoće i dojenja. Organizam željezo može uzeti iz hrane ili u obliku farmakološkog pripravka. U stanjima povećane potrebe često je potrebno željezo dodati i u obliku farmakološkog pripravka. Novoroðenče zalihu željeza dobija od majke. Zdrava novoroðenčad, nakon normalnog trajanja trudnoće, imaju zalihe za normalan rast i razvoj do 5. ili 6. mjeseca života, a nakon toga je nužno započeti unos željeza hranom. U majčinom mlijeku je sadržaj željeza oskudan, ali je njegova iskoristivost maksimalna. U slučaju da je dijete hranjeno adaptiranim mlijekom, ono namijenjeno djeci od 6. mjeseca obogaćeno je željezom. U obaveznoj dohrani koja započinje navršenim 6. mjesecom života mora biti zelenog lisnatog povrća i mesa, dakle namirnica koje sadržavaju željezo. Željezo se iz svih vrsta mesa (crveno meso, perad, riba) u obliku hem-željeza značajno bolje resorbuje od ne-hem željeza koje se nalazi u biljnim izvorima. Kasnije u djetinjstvu, kao i u životu odraslog čovjeka, izvori željeza ostaju meso, naročito iznutrice, zeleni i crveno, a pogotovo crno bobičasto voće i povrće.

Postavlja se pitanje kako dijete koje „jede sve“, prethodno je dojeno, a roðeno je terminski, može uopšte imati anemiju uslijed nedostatka željeza? Uzroka može biti više. Prvo je stepen anemije majke. Ako žena koja zatrudni ima smanjenu zalihu željeza u organizmu (npr. Boluje od anemije, česte trudnoće u kratkom razmaku), neće moći udovoljiti potrebama djeteta koje nosi i ono će se roditi sa smanjenim zalihama, tako da daljnji prirodni unos hranom prema preporukama neće moći nadoknaditi već stečeni manjak.

Drugi je razlog u izboru namirnica i njihovoj kombinaciji. Naime, neke namirnice iako imaju visok sadržaj željeza (npr. špinat), imaju nisku iskoristivost željeza jer sadržavaju druge tvari koje smanjuju apsorpciju željeza (npr. fitati). Zatim hrana bogata biljnim vlaknima takoðe smanjuje apsorpciju željeza (npr. žitarice). C vitamin iz hrane ili napitaka pomaže apsorpciju željeza, dok ga npr. mlijeko smanjuje. Zeleno lisnato povrće ima visok sadržaj željeza, ali količina povrća koja bi zadovoljila dnevnu potrebu za željezom znatno premašuje mogućnost koju dojenče ili malo dijete može pojesti, za razliku od mesa ili ribe koje potrebnu količinu željeza sadržava u znatno manjoj ukupnoj količini. Znači, mora se voditi računa o izboru hrane (preferira se meso) i kombinaciji s namirnicama koje pospješuju apsorpciju željeza (npr. uz mesno-povrtni obrok piti voćni sok), a treba izbjegavati kombinacije mesa ili povrća sa žitaricama ili mlijekom. Kravlje mlijeko, razrijeðeno ili ne, nije dobar izvor mlijeka za dojenče do 1. godine života. Tako izbor mlijeka za dojenče svakako ostaje ili majčino mlijeko ili adaptirano kravlje mlijeko koje je u drugoj polovici prve godine obogaćeno željezom.

Simptomi i posljedice anemije

Bljedilo je najupadniji znak anemije, meðutim ne treba zanemariti činjenicu da dio djece koja djeluju vrlo prozračno i blijedo nije anemično, već se radi o djeci izrazito svijetle puti. Anemična djeca često slabo jedu, nervozna su, umorna, osjetljiva na hladnoću. Mogu se javiti promjene na noktima ili kosi u vidu lomljivosti i bjelkaste ispruganosti, mrlje na jeziku. Anemija uslijed manjka željeza dovodi do slabije apsorpcije i drugih minerala i elemenata u tragovima, tako da združeno djelovanje rezultira u povećanoj osjetljivosti na infekcije, promjene na crijevima koje uzrokuju smanjenu iskoristivost svih hranjivih sastojaka, a može nastati i zaostatak u rastu. Posljedice anemije koje nisu odmah uočljive i koje se ne povezuju s anemijom kad se eventualno i primjete, su blagi zaostatak u motornom razvoju, promjene na psihičkom planu u vidu hiperaktivnosti, nezadovoljstva i smetnji ponašanja, a na intelektualnom planu u vidu slabijih rezultata na testovima inteligencije u odnosu na djecu iste dobi koja nisu anemična. Nije sasvim sigurno da li je oporavak tih funkcija moguć u potpunosti i nakon izlječenja anemije.

Koja su djeca ugrožena od anemije

Dijete roðeno od majke koja boluje od anemije raða se sa manjom zalihom željeza. Zatim, ono roðeno iz blizanačke ili višeplodne trudnoće ima takoðe manju zalihu željeza, kao i dijete roðeno prije termina. Plod najviše željeza od majke uzima u posljednjem mjesecu trudnoće, a iz dobijenih zaliha dojenče crpi željezo za izgradnju hemoglobina u prvih 4-6 mjeseci života. Nakon toga njegova tjelesna masa (kada dostigne tjelesnu težinu od oko 6 kg) zahtijeva dodatni izvor željeza, tako da je to period kada je potrebno započeti dohranu i u prehranu uključiti povrće i meso, a ako dijete nije dojeno, davati adaptieano mlijeko obogaćeno željezom. U periodu pubertetskog rast i dječacima i djevojčicama je potrebno više željeza, pa nerijetko, i uz dobre prehrambene navike, hrana nije dovoljan izvor željeza, naročito za djevojke.Vrlo je važno da djevojke u pubertetu imaju zadovoljavajuću opskrbu željezom zbog naglog rasta i početka mjesečnih gubitaka menstruacijom, a ujedno stvaraju zalihu u organizmu za buduću trudnoću i svoje dijete.

Šta poduzeti u sprečavanju nastanka anemije uslijed nedostatka željeza

– uključiti u jelovnik meso svakodnevno

 -osigurati odgovarajuću količinu C vitamina u obrocima, naročito ako je obrok bez mesa ili ako sadržava hranu iz koje je željezo slabo iskoristivo (jaja, špinat, žitarice)

– isključiti hranu koja umanjuje apsorpciju željeza (biljna vlakna, crni čaj, biljne začine)

– ne davati krutu hranu u istom obroku sa dojenjem

– izbjegavati kravlje mlijeko u prvoj godini života

– u djece rizične za sideropenijsku anemiju nastaviti ishranu mliječnom formulom obogaćenoj željezom i nakon prve godine života

U slučajevima čestih infekcija u prve tri godine života, kada je apsorpcija raspoloživog željeza iz hrane uslijed infekcija smanjena, razmotriti nadoknadu farmakološkim pripravkom. Isto postupiti u slučaju djece koja se hrane jednoliko, odbijaju meso ili povrće, slabo jedu. U pubertetu je problem neadekvatne prehrane posebno izražen, kome ima više uzroka. Dugotrajno izbivanje iz kuće, uzimanje obroka „na brzinu“, što najčešće uključuje fast food i hranu baziranu uglavnom na tijestu, te pobuna protiv sugerisane zdrave i uravnotežene prehrane od strane roditelja.

Liječenje

Liječenje sideropenijske anemije traje nekoliko mjeseci, a provodi se preparatom soli željeza u obliku sulfata, glukonata ili fumarata. Neki preparati zahtijevaju istovremenu primjenu C vitamina koji pospješuje apsorpciju, dok se drugi daju samostalno. Iako je učinak na poboljšanje krvne slike vidljiv brzo, potrebno je produžiti liječenje radi popunjavanja smanjenih zaliha željeza u organizmu. Potrebno je započeti liječenje manjim dozama i tokom nekoliko dana doze povećavati, jer preparat željeza može izazvati smetnje u probavnom sistemu. Rizične skupine dojenčadi, dakle prerano roðena djeca, djeca roðena iz višeplodnih trudnoća, bolesna novoroðenčad i dojenčad (koja razvijaju anemiju uslijed infekcija, eventualnih krvarenja i vaðenja krvi radi dijagnostičkih pretraga), zahtijevaju profilaktičku primjenu peroralnog pripravka željeza od ranih sedmica života. Moramo odabrati preparat koji je terapijski efikasan, dobro podnošljiv, za djecu ugodan za uzimanje, koji se ne taloži na zubima, a jednostavno se dozira. Za novoroðenčad mora biti pripremljen u sirupu ili kapima, a za stariju djecu u sirupu, tabletama ili kapsulama. Jedan od takvih preparata je Legofer sirup (Alkaloid, Skoplje, Makedonija), koji možemo preporučiti za dojenčad i malu djecu i Heferol kapsule (Alkaloid, Skoplje, Makedonija), koji možemo preporučiti kod starije djece i adolescenata.

Prvi put objavljeno: utorak, 20 Svibanj 2008 05:04

X