Andaluzijski fakti – Prevara i zločin kastiljanskog kralja Alfonsa: “Nahrani psa, pa će te ugristi”

Priredio: dr. Emir Demir

Kastiljanski kralj Ferdinando I (um. 1065. g.) prije svoje smrti podijelio je kraljevinu na tri dijela, tj. na tri svoja sina: Sančo je postao vladar Kastilje, Alfonso vladar Leona i Astorije, a Garcia vladar Galicije i Portugala. Ta je podjela dovela do rata među braćom, a posebna bitka povedena je između Sanča i Alfonsa. Naposljetku je Sančo odnio pobjedu, zarobio je Alfonsa i stavio ga u prisilni pritvor u Sahagonu, ali, nedugo zatim, Alfonso je uspio pobjeći u Toledo tražeći azil kod muslimanskog vladara Jahje b. Ismaila b. Zunnuna, zvanog Me’mun. Alfonso je, po islamskom običaju davanja utočišta onima koji ga zatraže, najsrdačnije dočekan i nastanjen u veleljepnoj kući u blizini Me’munovog dvorca, a vladar mu je ustupio i drugu kuću sa bujnim vrtovima i ljetnikovcima izvan Toleda.

Alfonso je u Toledu proveo devet mjeseci kriomice proučavajući situaciju u gradu, a sve u želji da ga u budućnosti preotme, što je bila “moralna protuusluga” za lijep doček i dati azil. Pošto je Sančo preuzeo Leon i Astoriju od Alfonsa, pobijedio je i Garcia, te preuzeo Galiciju i Portugal. Na putu za Zamuru 1072. godine, kojom je upravljala njegova sestra Urraca, nad Sančom je izvršen atentat i on je podlegao.

Tada je Alfonso, toledanski azilant, pozvan da preuzme vlast. Inače su ga zvali “Snažni” zbog velike hrabrosti i smjelosti. Tako je, poslije svih ukazanih počasti, napustio Toledo, a Me’mun od njega ništa nije tražio zauzvrat, osim prijateljstva.

Uskoro je Alfonso proglašen kraljem Kastilje, Leona i Galicije, te je kršćanska Španija postala ujedinjena. Također, nakon što je brata Garcia pozvao da naprave sporazum, prevarom ga je pritvorio, te je Garcio sljedećih sedamnaest godina proveo u zatvoru.

Nakon Me’munove smrti 1075. godine, nasljeđuje ga njegov unuk Kadir. Alfonsove misli i nastojanja tada su bile okupirane osvajanjem Toleda, te je 1078. godine iznenadno napao i uništio okolna poljoprivredna gazdinstva kako bi oslabio snabdijevanje i izvore egzistencije Toleda. Isrcpljujuća opsada trajala je nekoliko godina, da bi se Toledo u maju 1085. godine konačno predao.

Andaluzijski historičar Mekarri u knjizi Nefhut-tib povodom ovih događaja navodi sljedeće: “Alfonso je preuzeo Toledo od Kadira, sina Me’munova. Opsada grada trajala je punih sedam godina. Davanje azila Alfonsu u Toledu ustvari je bila urota i povod da se pad grada samo ubrza.” Ibn Hatib također to spominje i kaže: “Stanovao je u Toledu i imao priliku da sagleda sve njegove slabosti, a to je donijelo krajnji rezultat – njegov pad u kršćanske ruke. Pored toga što je prilikom azila naučio geografiju i topografiju Toleda, u nekim predajama navodi se da je Alfonso jednoga dana, praveći se da spava, slušao razgovor Me’muna i njegovih ministara o načinu odbrane Toleda i potencijalnim mogućnostima napada kršćana i njegovog osvajanja. Neki Me’munovi ministri tada su spomenuli da se grad sa postojećom odbranom može osvojiti isključivo nakon sedam godina opsade, te nakon što se unište poljoprivredna dobra i blokiraju putevi opskrbe grada.”

Čudno je da su se mnogi lokalni muslimanski vladari u Andaluziji neodgovorno ponijeli prema padu Toleda. Ponašali su se sasvim nezainteresirano, slabićki i kukavički. Čak su neki od njih ponizno išli na Alfonsov dvor tražeći pomoć protiv drugih muslimanskih vladara i izražavajući lojalnost, a sve uz pokornost i predanost koju muslimanska duša ne može zamisliti. Ali, ne treba se tome čuditi ako znamo njihov tadašnji egoizam, pristrasnost i isključivost.

Alfonso je naposljetku ušao u Toledo deklarativno dajući muslimanima potpuna prava slobode i vjeroispovijesti, te zaštitu vjerskih objekata. Ali, samo nakon dva mjeseca svi su ugovori prekršeni, a glavna džamija u Toledu pretvorena je u crkvu. Mihrab je srušen, a na njegovom mjestu sagrađen je oltar, i to uprkos ugovoru u kojem je Alfonso posebno naglasio “da muslimani ZA VIJEKE VIJEKOVA sačuvaju svoju džamiju…”.

Sa Toledom je palo i još oko osamdeset srednjih i manjih okolnih naselja, kako se navodi u historijskim djelima.

Poslije ove katastrofe, kastiljanski kralj Alfonso VI pomislio je da će lahko savladati sve ostale muslimanske vladare i zato mu je dat veliki značaj i reputacija među kršćanskim svijetom, pa je čak dobio nadimak “Imperator”. Međutim, stvari nisu išle po njegovoj volji, jer je pad Toleda označio kraj lokalnih vladara i dolazak murabituna na čelu sa Jusufom b. Tašufinom.

Print Friendly  Andaluzijski fakti - Prevara i zločin kastiljanskog kralja Alfonsa: “Nahrani psa, pa će te ugristi” pf button both



X