Tefsir

Allah oprašta grijehe zbog pokajanja i dobrih djela – tefsir nekih ajeta iz sure Ez-Zumer

20pregledi

Priredio: Abdurrahman Kuduzović

Rekao je Uzvišeni Allah:

قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَى أَنْفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِنْ رَحْمَةِ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ (53)

Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53)

Poslaniče, obrati se onima koji su pretjerali prema sebi čineći grijehe: “Ne gubite nadu, o Allahovi robovi, u Njegovu milost ako ste počinili goleme, nebrojene grijehe! Allahova je milost velika, Njegova je dobrota nemjeriva. Allah će, džellešanuhu, oprostiti sve grijehe i preći će preko svih hrđavih postupaka ako se čovjek iskreno pokaje i bude žalio zbog svoje nepromišljenosti.” Štaviše, Plemeniti se Allah obraduje čovjekovom pokajanju i preinačuje grijehe u dobra djela. Da pokajanje Allahu nije bilo drago, ne bi grijehom iskušao Adema, koji u Gospodara uživa visok stepen. Dakle, Allah mnogo oprašta i ne otkriva sramote, blag je prema ljudima, daje im najvrednije darove na najbolji mogući način i od njih otklanja neprijatnosti. Musliman se treba radovati ovom ajetu i treba lijepo misliti o Gospodaru svjetova, a nikako ne smije izgubiti nadu u Njegovu dobrotu i milost. Neka se čovjek, ma koliko griješio, vrati dobrom Allahu kajući se i tražeći oprost! O, blago pokajnicima! Blago onima koji se Allahu iskreno obraćaju! Blago monoteistima! Blago sretnicima! Njih u Allaha čeka velika nagrada. Molimo Milostivog Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstva, da nam oprosti i pređe preko naših hrđavih postupaka! Mnogi su učenjaci govorili da ovaj ajet najviše ulijeva nade u Allahov, džellešanuhu, oprost.

وَأَنِيبُوا إِلَى رَبِّكُمْ وَأَسْلِمُوا لَهُ مِنْ قَبْلِ أَنْ يَأْتِيَكُمُ الْعَذَابُ ثُمَّ لَا تُنْصَرُونَ (54)

– I povratite se Gospodaru svom i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.

O ljudi, obraćajte se Allahu kajući Mu se i tražeći oprost, te se samo Njemu prepustite i povinujte, i to prije nego što vas stigne kazna Njegova – neće vam poslije niko pomoći i neće vas niko u svoje okrilje uzeti; Allahovu volju niko ne može suzbiti.

وَاتَّبِعُوا أَحْسَنَ مَا أُنْزِلَ إِلَيْكُمْ مِنْ رَبِّكُمْ مِنْ قَبْلِ أَنْ يَأْتِيَكُمُ الْعَذَابُ بَغْتَةً وَأَنْتُمْ لَا تَشْعُرُونَ (55)

– I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati…

I slijedite, o ljudi, ono najljepše iz časnog Kur’ana i sunneta, objave koju Allah daje Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem – a cjelokupna je objava savršena i sve je u njoj krasno! Dakle, izvršavajte vjeronaredbe i sustežite se od vjerozabrana, činite dobra djela zarad Allahova lica slijedeći pritom Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, primjer. Budite privrženi Kur’anu i hadisu prije nego što dođe neočekivana kazna poricateljima i grešnicima, a ona će im doći onda kad joj se budu najmanje nadali: snaći će ih u nemaru, okrenute od Allahova šerijata i Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta.

أَنْ تَقُولَ نَفْسٌ يَا حَسْرَتَا عَلَى مَا فَرَّطْتُ فِي جَنْبِ اللَّهِ وَإِنْ كُنْتُ لَمِنَ السَّاخِرِينَ (56)

   

– da čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!”

Budite poslušni Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zato da čovjek ne bi žalio zbog svoje neumjernosti i zbog izgubljenih godina, i da ne bi, onda kad kajanje i žaljenje neće korisiti, uzviknuo: “Teško meni zbog onog što u odnosu na Allaha propustih, i zbog dobrih djela koja zanemarih, i zbog obaveza koje ispustih, i zbog grijeha koje počinih! I čak bijah jedan od onih što su se izrugivali Allahovu šerijatu, Njegovoj knjizi, Poslanikovu sunnetu i vjernicima, jer sam se, nemaran, odao činjenju grijeha, slušao sam šejtana, slijedio svoje strasti i pokoravao se duši koja me na zlo navodila.”  

أَوْ تَقُولَ لَوْ أَنَّ اللَّهَ هَدَانِي لَكُنْتُ مِنَ الْمُتَّقِينَ (57)

Ili da ne bi rekao: “Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sačuvao!”

Ili da čovjek ne bi, žaleći, rekao: “Kamo sreće da me Svevišnji Allah uputio na Pravu stazu, pa bih zacijelo bio jedan od bogobojaznih, koji izvršavaju vjerske naredbe, a sustežu se od vjerskih zabrana!” Tako će govoriti, ali će to biti izlišne, nesuvisle riječi jer tad kajanje neće koristiti.

 

أَوْ تَقُولَ حِينَ تَرَى الْعَذَابَ لَوْ أَنَّ لِي كَرَّةً فَأَكُونَ مِنَ الْمُحْسِنِينَ (58)

Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: “Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!”

Ili da ne bi čovjek, pošto se suoči s kaznom grešnicima pripremljenom, rekao: “O, kad bih se mogao vratiti na dunjaluk pa da robujem Allahu onako kako On voli, da slijedim Njegov šerijat i slušam Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!” Ove mu riječi, koje će biti samo izraz kajanja, neće biti od koristi.

بَلَى قَدْ جَاءَتْكَ آيَاتِي فَكَذَّبْتَ بِهَا وَاسْتَكْبَرْتَ وَكُنْتَ مِنَ الْكَافِرِينَ (59)

“Nikad! Dolazile su ti pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio.”

Ove će riječi grešnik uprazno govoriti, jer nije iskoristio priliku da čini dobra djela, i njemu su Allahova, džellešanuhu, znamenja dolazila, posredstvom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ali ih je on, oholi poricatelj inadžija, negirao i oholio se, pa nije htio prihvatiti istinu niti se odazvao na Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, poziv.

 

Iz djela “Et-Tefsirul-mujesser”, Tefsir – skraćeno tumačenje Kur’ana, šejha Aida el-Karnija.

 

X