Adeti Bošnjana pri dočeku musafira muslimana

Adeti Bošnjana pri dočeku musafira muslimana pismaDobri Bošnjani raširenih ruku su dočekali famoznog Mekkija Turabija prethodnih sedmica. Kao po svom dobrom starom običaju koji Bošnjani gaje spram musafira, prihvaćen je objeručke.  Mekki i njegova desna ruka, Asad Sabo Ajal su došli sa radosnim vijestima na naše prostore. Radosnim vijestima da Mekki liječi sva oboljenja, pa čak i karcinom i AIDS. Dobri Bošnjani su ga primili kao svoga najbližeg i dragog gosta, musafira, prihvatili ga sa osmjehom na usnama, između ostalog i na osnovu toga jer dolazi iz bratske nam, muslimanske zemlje Maroko.

Mekki je hadžija po govoru svog tumača Asada, čak i pet puta, što sasvim odgovara većini bošnjačkih muslimana, i vjerovatno mu je vjerovati u sve što priča i radi, jer halalite, ipak je status hadžije golem. Mekki Turabi nije osoba koja je učila o islamu koliko nam je poznato iz njegove šture biografije, i s toga je nekompetentan da tumači islam i islamsko vjerovanje.  Ali, ipak, Mekki dodirom svojim “liječi”. Ili barem tako tvrdi.  Liječi i sihre, i istjeruje džinne. Dodiruje žene na zabranjena i privatna mjesta, ali to ženama ni najmanje ne smeta, očigledno je sa video zapisa. Osoba koja prima upute i energiju sa pet planeta i od bića koja podsjećaju na kornjače, definitivno, ne spada u kategoriju uleme na ovoj planeti.

Također, Asad Sabo Ajal, njegov svesrdni pomagač na Balkanu, koji se u svom obraćanju masi u Zetri dotakeo onih koji su došli u ovu zemlju u toku rata, dotakeo se onih koje mi bosanski muslimani vrijednujemo i držimo na posebnom mjestu u našem srcu. Gdje je bio Asad i Turabi kad je Bošnjacima bila potrebna pomoć?! Kao ostala braća Arapi?! Ebu Hamza, Ejmen, Imad i ostali, koji su došli da brane grudu bosanske zemlje, i koji su svoju krv i suze proljevali s nama, to su naša braća po dinu. Mekki Turabi i Asad Sabo Ajal teško da se mogu svrstati među našu braću po bilo kojoj osnovi. Asad je obični milionski privrednik koji živi u kući od crnog mramora u najbogatijem dijelu Zagreba, koji uživa u svim blagodatima dunjaluka, sa voznim parkom mnoštva auta i liftom u svom fascinantnom domu. Njegova poduzeća ne mogu da pronađu registrovana u Hrvatskoj, ali časopis “Gloria” u ekskluzivnom intervju s njim ga citira kako je vlasnik čak nekoliko tvornica u Aziji, tačnije Kini i Hong Kongu. Ako je već toliko želio da pomogne napaćenim Bošnjacima zašto imućni poduzetnik musliman nije organizovao i oformio udruženje za pomoć socijalno ugroženim Bošnjacima poput sadake.com ili se ugledao na popularni TV show Hayat televzije “Ispuni mi želju’? Zašto nekome od napaćenih ljudi (recimo invalida)  obezbjedili invalidska kolica i ostala pomagala kad smo već kod “humanitarnog rada”? Zašto nisu dijabetičarima obezbjedili insulin u vrijednosti za jednu godinu? Zašto se nisu obratili popularnom u narodu Batku, sa televizijskim i radio emisijama pod nazivom “Udri muški” i obezbjedili par osoba finansije za operacije za koje se dotični Batko bori, za narod? Zašto nisu Mekkijev dar “bioenergije” usmjerli ka mjestima koja vape za izliječenjima, kao sto su afrički kontinent i zemlje trećeg svijeta? Ah, samo trenutank, da, pa Bosna i jeste zemlja trećeg svijeta…..Bošnjanima ne smeta da plate ulaz na Zetru, parking i blaženu vodicu, ne…, jok… Bošnjanima je to čak i drago, plus što stoje po nekoliko sati u redovima u i ispred Zetre, onesvješćuju se i mrznu, ali, i to je mala cijena koju će platiti za ono što će im Mekki pružiti. Mekki im nudi maltene sve, a zauzvrat ne traži ništa, i to na “muslimanski” način, barem eto on i Sabo tvrde tako. Kažu: “Sit gladnog ne razumije”. Možda sad i mi griješimo što osuđujemo ove napaćene i bolesne ljude, sa posljednjom nadom u Mekkija i njegove čudotvrone moći. Dobro, neka nam halale, ali i većina nas kao ljudska bića smo prošli kroz ovu ili onu vrstu iskušenja u vezi sa zdravljem, neki manje a neki više. Osnova je da ljudi ovdje vjeruju u nešto što im neko obećava a oni to ne vide. Pa čudno je sad da konstatujemo, a zašto ovi ljudi, koji prihvataju Mekkija kao muslimana a i sami sebe smatraju muslimanima, i koji mu vjeruju da liječi na osnovu Allahovih moći i islamskih načela, ne vjeruju svojoj ulemi u oličenju Islamske zajednice kao i mnogobrojnih ljudi školovanih na tom polju, dakle islama i šerijata, odnosno islamskih nauka. Kako ovi ljudi ne vjeruju Allahu, neka je Uzvišen On, kada im naređuje u Kur’anu da se samo njemu klanjaju, jer naposljetku, Allah je stvorio i ljude i džinne da mu robuju, a vjeruju Mekkiju i Sabi?! Kako ovi ljudi ne vjeruju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada im naređuje da ga slijedimo u namazu i ibadetima propisanim kao farz, obaveza u ovoj vjeri?!  Kako ovi ljudi ne primjenjuju ni ono što se odnosi na ovu vjeru kao osnova, pet stubova islama, koje je propisano i u knjizi popularno nazvanom “Ilmihal” ali i dalje se pozivaju na Mekkija, hadžiju?!  Kako ovi ljudi, koji sebe nazivaju sunitma, ignoriraju hadise, odnosno predaje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a i dalje smatraju da ih Mekki može izliječiti?!
Kako ne vjeruju Arapima sa Bliskog Istoka jer oni prakticiraju “neki tamo svoj islam”, ali vjeruju Mekkiju, jer opet, on je hadžija?!
Kako ne vjeruju studentima Šerijata koji dolaze sa diplomama fakulteta iz grada Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali vjeruju Mekkiju koji nije prikazao nikakve diplome sličnih vrijednosti, a opet se usuđuje interpretirati islam?!

A vjeruju dotičnom dvojcu Arapa sa Bliskog Istoka,….vjeruju u sve što im oni kažu, prirede, zahtjevaju, serviraju, podmetnu.
Samo trenutak, rečeno im je da su ih “odobrili hafizi”.  Hafizi? Od kad je grupa hafiza autoritet za islamska pitanja u Bosni i Hercegovini? Pa da li postoji organ, tijelo, državna ili vjerska ustanova koja može da izoluje ove izjave?! Koja ispituje i koriguje ove u najmanju ruku “laičke” izjave musafira.
Kada se u pitanje dovode takozvane “vehabije”, nadimak koji je nastao od strane islamofobičnih medija, koja uzgred nema veze ni sa kakvim praktikantom islama, kako kada se te iste “vehabije” spomenu, prišiva im se atribut praktikovanja “tamo nekog islama” koji nije naš, koji je tu donešen od strane Arapa?
Pa eto, i Mekki i Asad su Arapi,…i oni dođoše sa “nekim tamo svojim islamom” pa zašto njih ne etiketiraš Bošnjanine? Asad je rekao da su Arapi došli u ratu da nas pljačkaju i da su nas opljačkali, ali mi to nismo vidjeli, niti doživijeli Asade! Kako ti možeš da izvrćeš našu vlastitu istoriju?! Od kud ti pravo?! Jedini Arapi koje mi poznajemo i vidimo upravo ovih dana si ti i tvoj prijatelj koji mnogo šuti, dok ti vaziš, Mekki, i vi ste jedini Arapi koji su ikada došli u ovu zemlju da nas pljačkaju, a i kako vidimo po statistici posjete u Zetri i kupovine vode, sve su prilike da ste nas i opljačkali! Na lijepe oči, što bi naš narod kazao.

U Sarajevo nam, dobri Bošnjanine, dolazi, ako Bog da, još jedan internacionalni gost, musafir, za nekoliko sedmica.  Ovaj čovjek je tebi Bošnjanine bliži, i po kulturi, i po ponašanju, stilu života, boji kože.  Da te ne držim više u neizvjesnosti, on je porijeklom Nijemac.
Zove se Pjer Fogel, i prihvatio je islam kao svoju vjeru prije nekoliko godina.
I on će doći da vam priča o nečemu, nečemu vrlo važnom. Baš kao što je i zdravlje po koje ste išli kod Mekkija. Ne, čak i vrijednije i važnije od zdravlja.
On će doći da vam priča o vašoj duši, o svrsi života, nešto što je, možda najveća potreba čovjeka današnjice. Duhovna potreba, hrana i lijek za dušu.
Zdravlje će biti i proći, ali duša ostaje zauvijek, bitiše na dunjaluku, i onda seli u zagrobni život, a potom na Sudnji dan, gdje će biti povraćena u život, pa zatim za vječnu kuću. Allah,Uzvišeni, će joj dati odredište, Džehennem ili Džennet.
No, ne čudi me, vi kod Pjera nećete ići, mada on, neće tražiti marku za ulaz, neće tražiti marku za vodu, neće tražiti marku za parking.
Pjer vam nije ništa donio, niti će vam nešto uzeti. Ali, kod Bošnjanina važi ona dobra, stara: “Šta dobiješ džaba- ništa ni ne valja.”
Pogledat ćemo, ako Bog da, kako ćete dočekati ovog čovjeka kao gosta naše zemlje, kao uglednog učenjaka islama, kao Evropljanina, čovjeka iz Evrope u koju toliko želimo da uđemo. Pa nećemo na Arapski poluotok, mi hoćemo u Evropu.
Pjer vam neće obećavati iluzije, nemoguće stvari niti čuda. Pjer će vam samo pokušati pojasniti šta je svrha života, i kako do nje doći dok još nije kasno, na osnovu ispravnog i potvrđenog vjerovanja, Kur’ana.  Pjer vam neće pričati bajke o planetama, kornjačama, magičnim moćima, i mogućem izliječenju od reume i ostalih boljki, niti će vam energetizirati išta drugo, možda sem vaših srca. Pjer će vam pričati o onom svijetu, o vječnom, o obećanom, o najboljem mogućem svršetku i onom šta čeka one koji iskreno Allahu robuju i na Njegovo, Allahovo ime se pozivaju.
Koja je cijena Dženneta? Velika je. Ali koja je najvrijednija stvar za dušu svakog od nas?
Dobri Bošnjanine, Allah te iskušava i daje ti raznorazne testove da se pokažeš prvo Allahu, pa onda i sebi. Ako si već toliko bio fer i razborit, da odeš do Zetre, onda sebi duguješ da odeš i do Vjećnice u Opštini Stari Grad, ako Bog da, da čuješ šta još jedan dobri gost, musliman, ima da kaže, da ti ponudi malo lijeka za dušu i srce. Možda doživiš otkrovljenje, možda ti se svijest razbistri, možda te nakon toga prene onaj ezan s Careve ili Begove, ili bilo koje druge džamije što tu desetljećima stoji, pa skontaš, da je sve što ti je ikada trebalo u životu bilo upravo tu, ispred tvog kućnog praga, niko ti od toga nikad ništa nije trebao ni donijeti. Tvoj lijek je islam, čeka te da mu se vratiš. Jer Allah je Samilostan i mnogo prašta, pa i ti se pokaj, dobri Bošnjanine, koji se muslimanom zoveš.

S.K.

Print Friendly  Adeti Bošnjana pri dočeku musafira muslimana pf button both



X