Abdullah ibn Mubarek: „Zašto da sijelim s vama, a vi samo ogovarate druge ljude?“

Piše: Nedim Botić

Šekik ibn Ibrahim kazuje da su ljudi jedne prilike rekli Abdullahu ibn Mubareku: „Nakon što si s nama klanjao namaz, zašto ne sjedneš da malo sijelimo?“ Odgovorio je: „Ja odlazim da sjedim i družim se s ashabima i tabi’inima.“ Rekosmo: „Pa kako možeš sjediti s ashabima i tabi’inima, a oni su preselili na Ahiret?“ Odgovorio je: „Proučavam znanje koje su oni ostavili, njihove predaje i čitam o njihovim djelima. A šta da radim u vašem društvu? Vi samo sjedite i ogovarate druge ljude.“ (Predaju bilježi imam Zehebi u Sijeru-l-e’alami en-nubela u biografiji Abdullaha ibn Mubareka)

_____________________

Muslimani današnjice su iskušani s musibetima mnogim, a jedan je od njih gubljenje vremena i bavljenje problemima drugih ljudi.

Neka se svako od nas zapita s kim provodi vrijeme i koje su „glavne teme“ naših razgovora.

Da li prilikom druženja spominjemo Allaha, i podstičemo se na dobro, ili pak spominjemo druge ljude, njihove mahane i probleme?

Kritikujemo li ili omalovažamo druge vjernike, niti ne osjetivši u prsima težinu grijeha?

Da li nas svemu tome uče Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ili su nas savladali prohtjevi naših duša?

Koliko su naša prsa čista od zlobe prema drugim muslimanima, i koliko smo zbilja Allahovi robovi – braća? Zapitajmo se da li je naše bratstvo samo lijepa riječ na ustima, a u duši prijezir i zloba?

Da li nam teško pada uspjeh naše braće vjernika, a Poslanik, sallallahu alejhi we sellem,kaže: „Niko od vas neće biti istinski vjernik dok ne bude volio svom bratu ono što voli sebi“?

Gdje je u našem životu učenje i izučavanje Kur’ana i hadisa, i uživanje u društvu s odabranicima ovog ummeta?

Jednom prilikom je rečeno Abdullahu ibn Mubareku: „O Ebu Abdur-Rahmane, primijetili smo da mnogo vremena provodiš usamljen u svojoj kući.“

„Zar da budem usamljen? Ja se nalazim u društvu s Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, i njegovim ashabima (tj. čitam i izučavam hadise).“ (Izvor: Ibn Asakir, Tarih Dimešk (Historija Damaska), tom 32, str. 458).

Na ova i mnoga druga pitanja dajmo odgovor samima sebi, i poradimo na tome da budemo bolji.

Govor o drugim ljudima zamijenimo s ljepotom učenja Allahovog Govora, i povedimo računa da naša sijela budu mjesta stjecanja korisnog znanja, umjesto uzaludnog gubljenja vremena. Molimo Uzvišenog da nam oprosti pogreške i prijašnje prijestupe, i sačuva nas od zlobe prema našoj braći mu’minima.

„Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!” Kur’an, El-Hašr, 10.

 

 

Print Friendly  Abdullah ibn Mubarek: „Zašto da sijelim s vama, a vi samo ogovarate druge ljude?“ pf button both



X